Različiti materijali spoljašnje plastike automobila mogu se brzo identifikovati metodama kao što su izgled, zapaljivost, gustina i tvrdoća. Kombinacija ovih sa taktilnim povratnim informacijama i jednostavnim testovima može efikasno odrediti uobičajene vrste materijala.
Izgled i taktilne karakteristike
PP (polipropilen): Polu-prozirna ili mliječno bijela površina, mekana i elastična na dodir, koja se obično nalazi u branicima, blatobranima itd., zadržava svoju žilavost čak i na niskim temperaturama.
ABS: Uglavnom neprozirna boja slonovače ili žućkasto-smeđe boje, visoki površinski sjaj, tvrda tekstura, koja se obično koristi u rešetkama, kvakama na vratima i drugim ukrasnim dijelovima, može se galvanizirati kako bi se postigao metalik završni sloj.
PC (polikarbonat): Visoko proziran, sličan staklu, ali lagan i otporan na udarce-, uglavnom se koristi u poklopcima farova i prozirnim oblogama.
ASA: Po izgledu sličan ABS-u, ali manje podložan žućenju nakon dužeg izlaganja sunčevoj svjetlosti, uglavnom se koristi u područjima otpornim na-vremenske{1}}područje, kao što su kućišta retrovizora i bočni pragovi.
TPO: Blago gumena na površini, dobra elastičnost, obično se nalazi u panelima branika i ima dobru otpornost na ogrebotine.
Test gustine i plutanja
PP: Gustina približno 0,9 g/cm³, pluta na vodi, jedna od rijetkih inženjerskih plastika koja može plutati.
ABS, PC, ASA, TPO: Gustina veća od 1, tone u vodi i može se brzo razlikovati od PP pomoću ove metode.
Tvrdoća i zvuk kuckanja
PC > ABS > PP: Kada se lagano izgrebe tvrdim predmetom, PC je najteže izgrebati, dok PP najlakše ostavlja tragove.
Kada se dodirne, ABS proizvodi oštar, glasan zvuk, PP proizvodi tup zvuk, a PC pada negdje između.
